Tripanofobija predstavlja strah od igle i medicinskih procedura u kojima se koriste igle. Ova fobija je veoma česta u svijetu, a mnogi ljudi nisu ni svjesni da pate od iste. Ono što je specifično za ovu fobiju jeste to da se naučnici još uvijek nisu usaglasili oko toga šta je uzrokuje. Za sada se prihvata stanoviše po kojem je tripanofobija nasljedna. Međutim, moguće i da je ovaj vid straha naučen, a ne naslijeđen.

Šta to razlikuje tripanofobiju od običnog gađenja od igle, koji su njeni simptomi, te kako može da se liječi, pročitajte u nastavku.

Simptomi

Vađenje krvi ili slične procedure nisu nikome drage, ali kada smo primorani na to onda to uradimo bez problema. Međutim, kod tripanofobičara je situacija drugačija. Iako su svjesni da je medicinska intervnecija (koja uključuje i iglu) neophodna oni po svaku cijenu odbijaju njeno sprovođenje. Simptomi mogu biti gubljenje daha, prekomjerno znojenje, mučnina, suve usne, osjećaj da ste bolesni, drhtavica, osjećaj lupanja srca, povišen pritisak, nesposobnost jasnog rasuđivanja, strah od smrti, ludila i gubljenja kontrole, osjećaj otuđenja od stvarnosti ili jak napad anksioznosti.

bolnički hodnikOpasnosti

Osim ovih psihičkih posljedica koje prate tripanofobiju, postoje i druge negativne posljedice. Naime, oni koji boluju od ove fobije izbjegavaće posjećivanje doktora ili zubara, kako ne bi morali primati injekcije. Iako tripanofobija predstavlja samo strah od igle vrlo lako može prerasti u sveobuhvatni strah od bilo kakvih medicinskih usluga.

Liječenje

Tripanofobija liječi se raznim terapijama. S obzirom da se radi o iskrivljenim uvjerenjima i mentalnim predstavama, najvažnija je psihoterapija. Najprimjenjenija je kognitivno-bihevioristička terapija (CBT). Ona se služi metodom desenzibilacije. Ovim putem pacijenti se postepeno uče tolerisanju igle. Cilj ovih terapija jeste postepeno izglaganje iglama u kontrolisanom, sigurnom okruženju. Pacijenti se prvo susreću sa špricom bez igle, zatim sa špricom sa iglom, a na kraju i sami rukuju iglom.

tripanofobija

Ako su slučajevi jako teški, može se primijeniti i farmakoterapija, odnosno lijekovi. To su najčešće lijekovi iz grupe antidepresiva i anksiolitici koji se primjenjuju i kod ostalih vrsta fobija.

 

Total
11
Shares

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*
*

10 + 5 =