Mnogi planinare smatraju ili hrabrima ili ludima. Pješačiti kilometre i kilometre po teškim terenima i nezgodnim vremenskim uslovima nije jednostavno i to sve noseći teški, planinarski ruksak koji se nekada čini i većim od nas.

Međutim, ljepota planinarenja se upravo krije iza tih teških brda i uspona. Osjećaj kada znaš da si pobijedio sam sebe, te stigao na predivni vrh i vidio nestvarni pogled “odozgo”, koji vide samo ptice i planinari, je neobjašnjiv riječima.

Planinarenje, koje je nastalo u 18. vijeku, je jedna od najljepših sportskih disciplina. Ranije se ljudi nisu kretali po planinama zbog rekreacije, već zbog istraživanja nepoznatog terena i zbog potrage sa hranom ili vodom. Danas svjedočimo vremenu kada planinari iz dana u dan odlaze na različite uspone kako bi jedini vidjeli nestvarne predjele, uživali u cvrkutu ptica i tišini koju samo priroda može da pruži. Taj mir i spokoj koji planinar pronađe penjući se je definitivno neobjašnjiv.

Naime, mnogi planinari se slažu da pored ljepota prirode, najljepše je u stvari to druženje između planinara i zajednička pjesma i veselje. Sjediti na stjeni duboko u nekoj šumi i dijeliti zalogaje pripremljene hrane je nešto što svaki planinar uvijek pamti. Još kad se tu doda koji komad domaće pite i kolača, gutljaj rakije i svježe vode sa izvora, eh…

Planinari su ljudi velikog srca, ljudi koji su spremni žrtvovati svoj život kako bi pomogli prijatelju u najvećoj nezgodi, ljudi koji su spremni nositi dva dodatna kilograma voća na leđima kako bi ih podijelili sa prijateljima na vrhu, ljudi su koji znaju uživati i u najtežim situacijama.

Zbog svega navedenog, jasno nam je i zašto postoji Svjetski dan planinara! Oni ga itekako i zaslužuju! Ne zaboravimo im reći jedno veliko hvala za sve otkrivene planinarske staze i za poštovanje i čuvanje prirode!

Vedro i srećno!

 

Total
766
Shares