konsultovati nutricionistu

Kada su djeca veoma mala, majke obično više vode računa o njihovoj ishrani. Uvođenju hrane kod beba se pridaje velika pažnja. To se miksa, mućka, pasira, cijedi. Postoje silne grupe i forumi gdje se dijele recepti među majkama najmlađih. U nastavku pročitajte kada se to javljaju problemi sa ishranom, te kada treba konsultovati nutricionistu u vezi ishrane vašeg djeteta.

Ti prvi zalogaji poslije majčinog mlijeka su zasigurno najzdravija hrana koju možete zamisliti. To se miksa i domaće i egzotično. Sve neprskano i ekološki, u savršenim omjerima. Kuha se brokula na pari, tikva se pasira, prave se kašice od spelte, banane i aronije. Tu su sočivo, avokado, mrkva, cvekla, borovnica, jabuka, kruška, sve najljepše što priroda može iznjedriti. Bez dodatih šećera, konzervansa, pojačivača okusa.

A onda „beba“ počinje da jede sama. Uzima prve kiflice u ruku. U gostima može sama da uzme ponuđeni keks. Kada dođe do smokija i čipsa, teško je vratiti ga ponovo kuhanoj brokuli. I tako počinje uticaj okoline na ishranu našeg djeteta. I to se nastavlja. Sve je više  situacija u kojima „popuštamo“.

Dok dođe do četvrte godine udio onog zdravog je značajno smanjen. A onda, negdje oko šeste već gubi trku sa industrijom. Nije kod svakoga isto, naravno. Nekoj djeci bake kuhaju ukusne čorbice, prave domaće sokove,  džemove, ajvare. Ali, čak i bake i djedovi vole da udovolje svojim voljenim unučićima, pa im kupuju lizalice, bombonice, čokoladice.

I tako, prije ili kasnije dijete nam se „navuče“ na kroasane, hrenovkice, paštetice, lizalice.

djeca jedu slatkiseObično prvo na čemu popustimo su grickalice o proslavama rođendana. Vrlo je moguće da vam se dijete upravo tu prvi put susretne sa smokijem. I onda, kad proba to „čudo“, ništa rođendan, slavlje, igračke i zabava. Tu vaše tek prohodalo mezimče stoji pored stola sa rukama u zdjeli smokija. Ne miče se. Vi pokušavate da obazrivo intervenišete, u stilu: „Ljubavi, vidi, kako divna igraonica! Hajdemo da plešemo!“

Ali, ne. Kakav ples. I mama koja glumi budalu. Skače okolo, dobacuje loptice. Malo to zabavljanje može i da upali, ali ono se nepogrešivo trapavim korakom vrati do one zdjele smokija. Uvijek! Kako tako pasionirano nikada ne jede kuhanu brokulu?! Nikada!

A onda škola. I školska užina. Ponuda: pekara i prodavnica šarena od pakovanja – flipsa, čipsa, čokoladica. Red ispred pekare na školskom odmoru je obično ogroman, ispred prodavnice još veći.

Korpa u ćošku učionice je prepuna odbačenih pakovanja spomenutih proizvoda. Poneka kora od banane.

I, gdje nestadoše sve te kašice? Koliko je Vaše dijete? Zastanite i analizirajte šta je sve pojelo u toku današnjeg dana. Ima li bar 2 komada voća? Povrća? Koje žitarice je jelo?

Ako je lista onoga što se možete sjetiti unazad tri dana slična ovome: kifla, pizza, hrenovke, pašteta, salama, majonez, kečap, pire krompir plus piletina, pomfrit krompir, lizalo, čips, čokoladica, žvake. Vrijeme je da intervenišete.

Sve poslije je – kasnije nego što ste trebali.

dijete jede pastuA zašto?

Ako niste primijetili, djeca su nam sve bolesnija. A hrana je najuticajniji spoljašnji činilac koji određuje da li ćemo biti zdravi ili bolesni. Sve je više alergija, ekcema, astme, dijabetesa, metaboličkih poremećaja. One od kojih svi strahujemo neću ni spominjati.

A ishrana u ogromnoj mjeri utiče na aktivaciju gena zaslužnih za nastanak oboljenja. Ishrana može da spriječi bolesti, da ih uspori, zaustavi ili izliječi. Čak i najteže bolesti, kakav je rak, mogu se spriječiti, a ako se razviju mogu se usporiti ili zaustaviti.

Ishrana može i da kontroliše štetne efekte nekih hemikalija. Naš organizam je izložen djelovanju različitih loših uticaja iz okoline i ne postoji način da od toga pobjegnemo ili da se sakrijemo, ali raznovrsna ishrana (bogata vitaminima, mineralima, antioksidansima, nezasićenim masnim kiselinama, aminokiselinama, fitonutrijentima) opskrbiće organizam obrambenim hemikalijama i tako obezbijediti oružje za borbu.

Ishrana u kojoj ima puno industrijske hrane je prazna. I ne samo da je prazna, da nas ne „hrani“, nego dodatno oslabljuje organizam jer sadrži mnogobrojne dodatke protiv kojih se organizam bori, teži da ih metaboliše i izbaci iz sistema.

U zaključku, nije istina da djeca mogu da jedu bilo šta, jer su u razvoju! Dobar nutricionista može vam puno pomoći u odabiru pravilne hrane i usvajanju dobrih navika za djecu i cijelu porodicu.

Bolje je spriječiti nego liječiti.

A ishrana može i jedno i drugo.

 

Total
14
Shares

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*
*

four + 15 =