Izuzetna nam je da čast da u našem Famous Friday kutku ugostimo uvijek nasmijanu i pozitivnu Hanu Kazazović koju u internet svijetu svi znaju kao Cyber Bosanku.

Sa Hanom smo razgovarali o svemu pozitivnom što joj je blog donio, nezaboravnim iskustvima, interesantnim ljudima, a čitaocima ZdraviJe je otkrila i koja joj je to knjiga promijenila život, te šta kuva osoba koja ne voli da kuva.

ZdraviJa: Kada kažemo Cyber Bosanka pomislimo na tvoj blog i pozitivne priče koje tu plasiraš. Koliko ti je pozitivan način razmišljanja, ali i pisanja, donio koristi u život?

Hana: Drago mi je ako je upravo to asocijacija na moj blog jer mi je to upravo i želja. Ja iskreno vjerujem u onu da u život privlačimo ono što mi sami od sebe odašiljemo i to je negdje i korijen moje odluke da se bavim pričanjem pozitivnih priča. Vidim ja i negativne stvari, nisam zaluđena niti slijepa. Samo je moja odluka da veličam i prednost dajem dobrima i da se bavim njima, da njih njegujem u nadi da će se razmnožiti. To se i dešava meni u životu, jer sve ono čemu se posvetimo i raste.

Pozitivan način razmišljanja mi je donio mnogo dobrobiti. Recimo, prošle godine sam putovala po BiH radeći projekat BH priče i u dosta mjesta sam išla sama, da napravim intervjue sa ljudima koje do tad nisam znala. 101 osobu sam tako upoznala i vjerujem da sam upravo zbog tog mog načina razmišljanja i imala priviliegiju da sve protekne bez nervoze, stresa, napora i da svi ti ljudi budu kao da sam ih birala vrlo pažljivo. A u stvari na neki način i jesam tim stavom uticala na to.

ZdraviJa: Zbog bloga i pozitivnog stava si čak dobila i posao, prvi put letjela avionom, upoznala zanimljive ljude. Znači, isplati se biti pozitivan. Šta bi savjetovala ljudima koji te čitaju, na koji način usmjeriti energiju, kako bi ti se to što daješ i vratilo?

Hana: Sad gledam ovu riječ «isplati se» i razmišljam o tome koliko smo kao društvo orijentisani na tu materijalnu stranu, jer se u njenom značenju krije upravo to – ako kažemo da se nešto isplati, prvo ćemo pomisliti na finansijsku isplativost.

Sve što si navela je istina i ja jesam i dobila posao koji i danas radim i letjela avionom i upoznala zanimljive ljude. I ništa od svega toga ne mogu procijeniti kroz materijalno, mada bi neki dobar ekonomista možda i mogao to preračunati u novac.

Jer, na primjer, karta za moj prvi let avionom od Sarajeva do Beograda košta tačno određeni iznos novca. Ono što ne možemo uračunati u to je činjenica da se taj moj prvi let desio meni sa skoro 40 godina. I nije bio običan, jer se u njemu skoncentrisala sva sila godina u kojima sam ja na sebe gledala kao na nekog ko je smotan ili manje vrijedan zato što svi nekuda lete i putuju a ja ne idem nigdje. I taj let je bio ogromna pobjeda za mene i veliki korak ka izgradnji samopouzdanja. Nekom je to običan let, a meni u rangu puta oko svijeta. I nema tog ekonomiste koji može izračunati njegovu vrijednost 😀

Zato, da, jako je važno u životu biti pozitivan. Vrati se to na razne načine. Vrati se kroz ono što ti u tom određenom momentu u životu treba i na šta si fokusiran. I ne nužno kroz novac.

ZdraviJa: Dosta lijepih stvari ti se desilo otkako si ušla u internet svijet. Šta je to što ti je ipak najdraže, nešto što bi izdvojila kao nezaboravno iskustvo?

Hana: Putovanje u Ameriku 2016. godine. To je nešto što sigurno spada u red nezaboravnih iskustava jer tako nešto sebi ne bih mogla osmisliti i priuštiti ne zbog novca, nego zato što mi nikad ne bi palo na pamet čak i da maštam o tome. Niti bih kao pojedinac imala mogućnost da neke stvari organizujem onako kako su bile organizovane. Pamtiću ih cijeli život kao 21 dan bezbrižnosti jer je sva moja briga bila šta da obučem taj dan, a i to sam svela na minimum.

ZdraviJa: Voliš i da čitaš, o čemu i pišeš na svom blogu. Koje bi knjige preporučila čitaocima ZdraviJe, a koje imaju tematiku motivacije, pozitivnog i zdravog života?

Hana: Knjiga koja je meni promijenila život je bila «Probudite diva u sebi» Tonija Robinsa. To je bila knjiga koju sam pročitala 2003. godine i tad sam mislim prvi put shvatila da ja nisam gotov proizvod i da itekako mogu da se mijenjam. Sve do tad sam vjerovala da je to to – dostigla sam neki nivo i nema dalje. I zbog toga uvijek nju izdvajam na posebno mjesto i preporučujem svima koji o sebi misle isto.

Ne pada mi sad još neka posebna na pamet jer ja uvijek čitam neku knjigu koja bi me mogla motivisati. Ali recimo bilo koja od Brene Brown, Tonny Robbinsa, «Big magic» Elizabeth Gilbert je dobar izbor. Uvijek su mi tu negdje pri ruci i «Putovanje u središte srca» Jelene Pantić i «Prodavnica istine» Bojane Blažević pa ih nasumce otvaram i iščitam po par stranica.

A ja trenutno čitam «The Subtle Art of Not Giving a F*ck” Marka Mansona i “Aven i jazopas u Zemlji Vauka” Uroša Petrovića.

ZdraviJa: Koliko pažnje pridaješ zdravoj ishrani i vježbanju?

Hana: Puno i ne onoliko koliko bih željela. Na mojoj listi vrijednosti je zdravlje na prvom mjestu i zaista mi je to najvažnija stvar na svijetu. Trudim se da se hranim zdravo, a pod tim mislim na to da jedem što manje prerađene hrane i da što više sama sebi spremam (ili se ogrebem za ručak kod mame).

A što se tiče vježbanja, tu je borba 😀 Svako jutro uradim neke vježbe, do 10-ak minuta. Nekad je to joga, nekad Tibetanci, nekad čučnjevi i istezanja. I još imam neki svoj cilj da prehodam 3 km dnevno. Nekad to bude više, nekad manje, ali svaki dan u kojem zabilježim ta 3 km smatram uspješnim danom. Jer radim od kuće i onda moram smisliti često razlog da izađem ili ostaviti sve obaveze samo da hodam i to je nekad baš izazov.

Uživam gledati ljude koji vole trčanje i koji uspijevaju pobijediti sebe i postići odlične rezultate i često maštam o tome da i ja tako, ali… možda još nije moje vrijeme. Mada, ako ćemo iskreno, moja idealna zabava je hodanje u prirodi i kad bih sebi uspjela to još uvesti kao redovno bila bih najzadovoljnija.

ZdraviJa: Voliš li da kuvaš i možeš li sa nama podijeliti svoj omiljeni recept?

Hana: Iskreno, ne volim da kuvam 😀 Moje najdraže jelo je svako ono koje ja ne spremam sama nego mi neko servira. Da, takva sam, šta ću. Ali kuvam skoro svaki dan jer više od toga ne volim gotovu hranu i brzu hranu. Nemam neki omiljeni recept jer mi se ishrana uglavnom svodi na brza jela – sve što se može spremiti u trajanju do pola sata. Recimo često sebi pravim čorbu 3 sastojka – ubacim 3 povrćke i skuham i onda izmiksam, dodam začine i to je to. Moguće da se to zove i potaž ili tako nekako 😀 Ali je ukusno i brzo i hranljivo, jer u to obično dodam sjemenke tikve i suncokreta i malo pavlake. Koje 3 povrćke? One koje imam, npr. luk, tikvica i mrkva, ili ona smrznuta mješavina brokula, karfiol i mrkva, to mi bude super brzo i zimi često pravim.

ZdraviJa: Kako izgleda jedan tvoj dan? Kako se organizuješ da odradiš i posao i posvetiš se pisanju inspirativnih tekstova na blogu?

Hana: Uglavnom ustajem kad se naspavam, do 7 sati. Pošto radim od kuće imam tu privilegiju da mogu odspavati jer sam na korak od «posla». Ranije sam pokušavala da se budim rano, čak u 5 ujutro, pa kao stići ću sve. Onda sam shvatila da sve stignem kad sam naspavana, pa mi je sad fokus na tome i već dugo liježem maksimalno u 11, a budim se do 7.

Nakon buđenja meditiram, u krevetu onako jer je spavaća soba «cat free» i onda nakon meditacije pišem jutarnje stranice. Tek nakon njih ustajem, pijem vodu sa limunom, borim se sa 3 mačora da sa doručkom sačekaju bar do 8 sati, radim vježbe i kuham sebi čaj.

Prijepodne uglavnom radim sve za posao, a popodne je rezervisano za blog i tekstove. Osim što mi je i posao i radno vrijeme takvo da mogu praviti tumbanja u zavisnosti od potreba ili inspiracije, pa nekad stvari za posao radim u 9 uveče, a tekst za blog pišem čim otvorim oči.

Nekako se trudim, a još uvijek to učim, da slušam sebe i radim ono što mi se u tom momentu radi. Koliko mogu, naravno. I često se sama sebi iznenadim zbog izbora, jer dok se ne zapitaš «šta sad želiš» stvari uglavnom radiš po automatizmu.

ZdraviJa: Dosta ljudi te prati na društvenim mrežama. Kakve reakcije dobijaš na to što radiš i pišeš?

Hana: Uglavnom su to lijepe reakcije i ljudi koji su potpuno različiti po godinama, obrazovanju, mjestu života. A opet nekako isti po načinu promišljanja i po tome što ih zanimaju i dotiču iste stvari. To mi je samo još jednom potvrdilo koliko su godine u stvari nebitna kategorija.

ZdraviJa: Koji je tvoj životni moto i da li te je ikada „iznevjerio“?

Hana: Moj životni moto je mislim napisan svuda na mojim profilima i glasi «Ne čini drugima ono što ne bi volio da drugi čine tebi». Nije me nikad iznevjerio prosto zato što je on tu da meni posluži kao vodilja i način da procijenim šta uraditi da ne iznevjerim sebe. A to je nekako najvažnija stvar, biti u redu sam sa sobom.

 

Total
13
Shares