Posao, zdravlje, djeca, muž, prijatelji, svakodnevica. Ponekad pomislite da je jedino rješenje da se klonirate, ne biste li sve ove stavke doveli u ravnotežu. Ipak, bilo bi mnogo lakše kada biste znali da je neko zaista uspio? Danas vam donosimo razgovor koji je portal trčanje.rs vodio sa Marijom Desivojević – Cvetković, majkom dvoje djece, potpredsjednicom za strategiju i razvoj u kompaniji Delta Holding, kompetetivnom triatlonkom, i još mnogo štošta.

Kada ti postavim pitanje o planovima za ovu sezonu, to me podjeća na one klasične intervjue sa profesionalnim sportistima. Ipak, kada se takvo pitanje postavi nekom kome triatlon i trčanje nisu profesija, onda je to možda malo čudno. Da li je tebi čudno ili pak imaš neki drugi stav o treningu i takmičenjima?

Trening (nekada samo trkački a u posljednje dvije godine triatlonski) je postao moj način života, neizostavni dio mog dana. To je moj izvor snage, energije i duševnog mira koji mi pomaže da lakše prođem kroz dan. Trke su najzabavniji dio. Prilika da provjeriš koliko si napredovao, da se družiš, ali i da putuješ na najraznovrsnije destinacije. I da, osjećaj kada prođeš kroz cilj je neprocjenljiv. Vrijedan svakog dana kada si ustao u 5:30 da bi trenirao.

Klasična tema svih zaposlenih: Nemam vremena da vježbanje uklopim u svoj privatno-poslovni raspored. Često boraviš u Americi i sigurno si zapazila da tamo kao da je totalno suprotno. Uspješni ljudi po pravilu stižu da se bave sportom, vode računa o ishrani. Kako vidiš da se ova kultura mijenja kod nas?

Mogu to da ilustrujem primjerom: Kada sam počela da trčim, prije sedam godina, dešavalo se da danima, pa i sedmicama, ne sretnem nikoga na Adi Ciganliji: Cijeli krug sa ptičicama, glistama, puževima, psima, od ljudi ni traga ni glasa. Sada stalno srećem ljude koji trče, radnim danima nekoliko, vikendom na desetine, kao da sam u Central Parku u Njujorku. I to je mnogo lijepo, vidi se da se kultura zdravog tijela (u kome živi zdrav duh) proširila i kod nas i da ne posustaje. To me baš raduje.

Što se vremena za trening tiče, ne prihvatam izgovor da ga nema. Uvijek možeš da se organizuješ, i čini mi se da sam sve bolje organizovana što više obaveza imam.

Često govorimo o upravljanju vremenom, a malo o upravljanju energijom. Kako izgleda tvoje vrijeme kada skupljaš energiju i kada se oporavljaš, kako fizički tako i mentalno?

Mislim da sam imala veliku sreću da se rodim sa mnogo energije. Nekad mi se čini da se, što je više trošim, ona više stvara. A baš se trudim da je trošim. Iako život sa dva dječaka od 11 i 6 godina mogu da budu sve samo ne fizički oporavak, za mene je to ključan resurs mentalnog oporavka, akumulacija smijeha i dobre energije.

Vrijeme sa prijateljima, putovanja, dobri dani na poslu, sve mi to omogućava da kada ustanem ujutru i obujem patike ili sprinterice, to radim sa osmijehom i jedva čekajući da uplovim u još jedan dugačak dan. Balans koji pravimo između posla, porodice i vremena koje trošimo samo za sebe ključan je za osjećaj ispunjenosti i ravnoteže.

Kao članica top menadžmenta u Delta Holdingu, praviš ključne strateške odluke vezane za razvoj poslovanja, ali i razvoj ključnih ljudi. Očigledno je da su nadređeni primjeri svom timu. Ukoliko šef radi non-stop i vodi nebalansiran život, samim tim šalje i poruku koje ponašanje će biti nagrađivano. Čini mi se da ti to radiš drugačije. Da li je tako?

Velika je sreća kad možeš da radiš ono što voliš, u sredini koja ti odgovara, kad se korporativna kultura i vrijednosti poklapaju sa tvojim ličnim vrijednostima. Radim u kompaniji koja je poznata po tome da zapošljava samo mlade ljude bez iskustva, a zatim u njih mnogo ulaže kako bi oni veoma brzo došli na rukovodeće pozicije i ostvarili svoj pun potencijal. Jedini način da kao kompanija uspijete jeste da mnogo uložite u svoje zaposlene. Čak i kada to znači da će neki od njih otići.

Besmisleno je raditi non-stop i ne ulagati u sebe na drugim poljima, biti zainteresovan za kulturu, putovanja, upoznavanje različitosti, bavljenje sportom. Sve ove “vanposlovne” aktivnosti vam zapravo omogućavaju da i na poslu budete mnogo efikasniji, efektivniji, uspješniji. Ja ove vrijednosti živim i trudim se da ih, primjerom a ne pričom, propagiram i među svojim kolegama.

Šta bi današnja Marija poručila Mariji koja je tek kretala sa poslom?

Samo naprijed, uvijek uloži sve što možeš u sve što radiš, više se smiješi, ne plaši se promjena, budi strpljiva i znaj da uvijek “good guys win”.

U čemu pronalaziš motivaciju i da li ti je i dalje ona glavni okidač? (Da li gledaš bolje, brže, jače od sebe ili te sada motivišu stvari koje se tiču balansa?)

Motiviše me ideja da je sve moguće i dostižno. Ironman moto glasi “Anything is possible” i ja u to čvrsto vjerujem. Motiviše me mogućnost da se, nezavisno od uzrasta/godina, stalno mijenjamo i postajemo uvijek bolja verzija sebe. Motiviše me saznanje da imam snagu da motivišem svoje prijatelje, svoju djecu, ponekad i ljude koji me i ne poznaju. To je divan osjećaj.

Tvoja misao-poruka-stav za kraj:

Moja misao za vrijeme trka je misao to jeste, moto mog Ironman trenera Vladimira Savića: Stay Strong!

Izvor: trcanje.rs

 

Total
13
Shares