Čuvarkuća i njene dobrobiti za naš organizam
Ako vam uzgoj cvijeća na balkonu ne ide od ruke, a želite da se nešto zeleni u vašem domu, posadite čuvarkuću. Mali trud biće višestruko nagrađen. Čuvarkuća (Sempervivum tectorum) je zeljasta biljka čiji su listovi zeleni, sočni i debeli sa bodljikavim završecima boje kestena.
Listovi se beru po potrebi preko cijele godine, a kao lijek se koriste uvijek svježi. Čuvarkuća nije zahtjevna biljka, bilo da je posađena u saksiji ili na krovu kuće, ona raste. Ne voli puno vlage, a voli svjetlosti toplo mjesto.
Latinsko ime, koje u prevodu znači “uvijek živa”, svjedoči o svojoj neuništivosti u najrazličitijim uslovima života. Prema drevnom vjerovanju, čuvarkuća štiti kuću i porodicu od požara, bolesti, zlih sila… Zato je i prozvana čuvarkućom.
O omiljenosti u narodu govori veliki broj imena pod kojima je poznata: pazikuća, gromovka, zečiji kupus, uhovnik, vazdaživ, gromovna trava, divlje smilje, rosa u zlu dobra, cmilić, netres…
Čuvarkuća raste od Maroka do Irana, kroz planine Pirinejskog poluostrva, Alpa, Karpata, Balkana, Turske i Kavkaza. Na našim područjima češće služi kao ukrasna nego ljekovita biljka. Neki se možda nje sjećaju kao biljke kojom su nam u djetinjstvu liječili uhobolju.
Koje su to još dobre strane čuvarkuće, pogledajte na slikama u nastavku.
